Držanje kućnih ljubimaca u nije bilo opće prihvaćeno u Europi do kraja 17. stoljeća, a nije bilo uobičajeno u srednjoj klasi do kraja 18. stoljeća. Držanje kućnih ljubimaca u današnjem obliku vjerojatno je izum viktorijanskog 19. stoljeća. U to je vrijeme smatrano vezom s prirodnim svijetom koji sam po sebi više nije smatran ugrožavajućim. Na taj je način omogućena vidljiva demonstracija dominacije čovjeka nad prirodom. Britanija je bila centar uzgajanja pasa od rimskih vremena i jedna od prvih formalnih natjecateljskih izložbi pasa održana je u Newcastleu 1859. godine za pasmine pointer i setter. Ipak, malo se znalo o nasljeđivanju brojnih karakteristika prije nego što je Charles Darwin objavio Porijeklo vrsta 1859. godine. Od tada je uzgajanje pasa i mačaka postalo više formalno uspostavljanjem strogih standarda za uzgajanje. Praksa držanja kućnih ljubimaca u viktorijansko doba također je prikazivala socijalne stavove tog vremena.

Držanje kućnih ljubimaca nije smatrano prikladnim za «niže klase», jer se smatralo da potiče zanemarivanje drugih socijalnih dužnosti. Ipak, najčešći razlog za držanje kućnih ljubimaca u zapadnim društvima je društvo. Posljednjih godina je narasla svijest o vrlo pozitivnom djelovanju koje ovaj odnos može imati na ljudsko zdravlje i psihološko stanje i priznanje ljudske medicine o terapijskoj vrijednosti životinjskog društva.

Naša uzgajivačnica postoji od 2001 god. Osnovana je kao obiteljski obrt čije se članstvo tokom godina proširilo. Osim obitelji veže nas i velika ljubav prema psima te smo odlučili čitav život posvetiti uzgajanju pasa i pružanju tim plemenitim životinjama što lagodniji život.
Naša obitelj se uvećala i sa nekim novim prinovama. Cilj nam je proširiti uzgoj na širi raspon pasmina kako bi smo mogli ljubiteljima pasa ponuditi ljubimca određenih karakteristika.

Kada odlučimo nabaviti kućnog ljubimca trebamo razmisliti o njegovim karakteristikama koje će zadovoljiti naša očekivanja i potrebe. Ako nemamo neka konkretna očekivanja od našeg budućeg psa i nismo limitirani njegovom veličinom, vrstom dlake, temperamentom, karakterom mješanac može biti dobar izbor. U koliko trebamo psa za rad, lov, čuvanje, vuču saonica, vodiča slijepih, mješanci nisu dobar izbor. Ako tražimo da pas ima potpuno određene karakteristike, a pogotovo kada se radi o upotrebnoj vrijednosti, tada trebamo biti svjesni da uložen rad, trud pa i novac su preveliki da bi na kraju shvatili da mješanac nema potrebne karakteristike. Lov sa psima bez rodovnica već je desetljećima zabranjen, u policiji i vojsci „služe“ samo psi vrlo kontroliranog porijekla, karakteristike pasa koji se regrutiraju u vodiče slijepih strogo su propisane, stočarski i ovčarski psi ne samo da moraju biti određene pasmine, sve češće su za odabir presudne i pojedine linije unutar pasmine. Pa ni naši tzv. psi za pratnju moraju imati strogo tražene karakteristike. Kod njih nam je obično bitna konačna veličina, težina, temperament, da li se linjaju, jesu li glasni,da li se uređuju ili ne...

Pružamo i usluge dresiranja, stoga potražite nas u našem živahnom domu i možda i Vi pronađete svog novog četveronožnog prijatelja.